Jesi li gledala stope odlaska mog
kao što su se očima rosnim grlila naša tijela prije puta
jesi li vidila samo besciljnog pjesnika u meni te noći?
Takni me pogledom kako si me znala dirati
Takni me pjesmom ko što mač tiče uzavrelu krv junaka
Takni me riječju za koju nikada hrabrosti skupila nisi
Napi me dodirima koje si skrivala
Zaledi me ljubavlju koju nikada nisi znala pokazati!
Hladna noć osamljenička!
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbriši(došlo je do greške u ažuriranju komentara :) )
OdgovoriIzbrišiDakle,kao da si ovom pesmom dao odgovor na ovu moju,ko zna kada napisanu ,pesmu!
Uzalud...
Moje su noći još obojene tobom.
U grudima mi još,zaglavljen,
stoji vrisak nevrisnut.
Moje oči još reflektuju tvoj lik
izgubljen u svom tom zelenilu.
Na zidovima,umesto moje senke,
lutaju obrisi tvog tela.
Poznajem te linije,
svojim sam ih rukama vajala.
Nisam ja vajar da živim od svog rada.
Ja samo pokušavam
da te,sebi,za nezaborav,izvajam.
***********
Nisu bile delotvorne
sve one mađije
kojima sam pokušala da te omađijam.
Uzalud sam, ispod tvog jastuka,
ostavljala ,u crveni končić,
uvezane moje snove.
Uzalud sam učila sove
da ,oko ponoći,
izgovaraju tvoje ime.
Nisu pomogle ni rime,
u gluvo doba ispisane,
na stranici moje duše.
***********
Predano sam učila golubove
da ,pod oblakom žudnje,
ispišu moje ime ,svojim krilima,
nad tvojom glavom.
Hodao si gradom
gledajući svoja stopala,
koja sam proklela
jer su te od mene odvela.
Nisi pogledao u nebo,
nisi pročitao moje ime
od sivila izvezeno.
Sve,sve je ostalo uzaludno.
Nisi se ni okrenuo...Kad si odlazio.