Oprosti neznanko, 
ali ne šuti,
ne šuti samo,
grli me strasno, 
grli kao davno
kad su veselo pahulje
krojile sag, mek, nježan, divni
, a livade ljetnje cvale
i mirisna polja sjala, 
vjetrovi zviždali balade,
a duga nad gradom se tkala
zagrli se onako spontano
kako sam zaljubljeni rade,
kako si nekada znala.
Nemoj nečujno otvoriti vrata
i laganim koracima u postelju ući
reci mi barem "Zdravo" 
ne zalupi vratima na dolasku kući.
I nemoj poći bez mene leći
i leđa mi okrenuti mučki
nek tijela naša se stisnu i zagrle objeručki
i jutra svakoga sunce nek zbog nas se budi!
 Budimo opet draga sretni normalni ljudi!