Kao pasijans, bore se slažu na licu
kao tragovi kočenja na tvome čelu!
Godine prolaze, dani odnose krv vrelu,
ti ostaješ na istome mjestu,
za tebe kao da vrijeme staje,
tragovi ostaju,
rat za ratom,al ratovi staju,
ožiljci ne blijede,
rane još bolnije postaju,
a vrijeme ne misli na tebe,
i ide, šire, juri
putevi postaju sve uži, ciljevi sve udaljeniji,
pravda sve nedostižnija,a istina sve bolnija
riječi se sve teže jedna na drugu nižu
i strahovi tvoji napuštaju pjesme
i postaju sve realniji,
a ti sve ne pribraniji sve ne shvaćeniji , očajniji, odbačeniji, otuđeniji, osamljeniji izopčeniji


I lutaš po svojoj tuzi
i noćima sa snom se hrvaš
i padaš i toneš i jaučeš, urlaš
i hvataš se za tanko granje lišće niz dlanove klizi
toneš , dublje,sigurnije,
pa prebireš po prošlom vremenu i mučki jecaš
živiš a života se ne sjećaš