Ja sam samo nit u čvoru mreže postojanja
samo prašina na rubu beskonačne ceste
bez imena bez smjera bez znaka,
samo latica bijele uvele ruže,
samo njena pelud  sitna poput praha
prostrta po prostranom polju!

Ja sam samo kapljica kiše
na rosnoj livadi ranog proljeća
samo uveli list na stablu života!

Ja sam samo bespomoćni krik prividno mirne noć
što kao lavež pasa para tišinu,
samo kap mutne vode čovječanstva,
uski put bez putnika i cilja
i nebitna karika beskonačnog lanca,
beskonačnog lanca ponavljanja.

Ja sam samo nit u čvoru mreže postojanja!