Kad budem ofucan i star
i kao pas povlačio se cestom
hoćemo li kao sad
zaljubljeni biti par

kad budem pogrbljena sjena
dal ćeš biti ona ista žena
što se sa mnom ljubila na kiši
hoćeš li u sjećanju sačuvati dio za mene

kad budem ostavljen, zaboravljen
od samog sebe zapostavljen
hoće li  i tada u sjećanju ostati urezan
i jedan trag što će voditi ka meni

kad dođu dani poslije ovih dana,
poslije ovih godina,kad moje ruke ostare
kad me prijatelji zaborave
kad me pamet ostavi,hoćeš li biti ona što će me s pameti napustit

Doviđenja pjesniče, do skorog viđenja

Kao oblaci što putuju tvoje ruke iz zagrljaja bježe,gdje li sada lumpuješ
dal i sada tuguješ
ja još sam tu ne zauvijek
vidiš li kristalne suze
da mi se ugnjezdit u zagrljaj tvoj na tren
da mi je samo reći oprosti druže!
Tamo u tuđini gledam more
obalom šećem
ima li to kraja,
reci mi gaziš li oblake
osjećaš li sunčevog sjaja

Oprosti da mi je reći
dal išta sad kajanje znači
preklinjem, molim , klečim
u san mi doputuješ šutke, osmjeh sjajom ti zrači
ja živim za onaj dan ,
kad ću te gore naći,
čekaj me pjesniče,čekaj
kao onoga dana me zagrli!

Padam

I kad sviće stare zidine ne sjaje
ludi čovjek vragu se daje
pa se skrije al kratko mira ima
čas oseka,pa plima, i odrazi
mjesečevi obrazi osvjetljeni,
u rjeci granjem osjenčeni
neopisiv pogled na um prosvijetljeni!

Umujem, pa ludujem, pa manje razumijem,
više tugujem, neželim da drugujem
ne umijem,
iz časa sreće želim da se ubijem
jer nerazumijem,
onda iz sna se umijem,
pa malo zraka upijem,
koji dim cigare ubijem
pa opet mudrujem
al ništa ne umijem
pa ne razumjem,
kako da uspijem a savjest da ne ubijem
pa se opijem bez da popijem,
pa plačem jer neznam da se smijem,
i onda pišem , a neznam što pisati
u isto vrijeme dišem
,a ne želim disati
samujem, postajem sve osamljeniji
noću danujem postajem zatupljeniji
vjeđe mi padaju zalaze na zapad,
svaku riječ preispitivam nikom ne kazujem
vanjštinu maskiram ,a ustvari praznujem!!!

Velebitska Stina

Srca kamenitog ruke težačke,
oči tamo dolje gledaju u daljinu,
kamen na kamenu, rika medvjeda u planini
stina na stini, kuća u divljini
upisana u moje misli,
nedaj da zaboravim nikada tvoju zimu
prati me kao što pogledavaš more sinje
doviđenja Velebite moj