nekad slova teku kao bistre vode
u noćima dugim ruke mi ne šute
slažem stih na stih, prolaze minute
i godine ove kao da su jučer stasale



mladice iz moga kraja
godinam su klasale
ali stari ljudi imaju naočale
u kojima vrijeme stane


i  ovaj tren sada, sutra bit ce nikad

Ja ti nikad neću bit daleko

svijet je danas i suviše mal

i manje važne od tebe noćima sam čeko

bdio i sijedo

nek sam i volio 

ma da nisam htio

sve ratove gubio

a bitke pobijedio

i tebe ću čekati dovijeka

kao što sam mnoge čekao

lagao sam 

kao pas sam lajo

ali sve sam tebi rekao

ti ne moraš doći ja ću biti tu

jer ja još samo ustvari u tebi živim

na sve sam se vatre ovog svijeta opekao

a sad se ledim

ne moraš doći ja opet bit ću tu

jer nemam kamo poći

sunca sad u tvojim očima mi svići

čekat ću te nikad nemoj doći