Lađe napnutih jedara,
hladne i surove ceste,
djevojke ogromnih bedara,
olovne stope teške,
čežnja i slutnje u tami,
tamna tinta i bijelo pero,
a riječi crne, crnije,
surovo provincijsko mjesto
sve biva odurnije, okrutnije.
A jedra opet napeta,
bedra opet široka,
gledam krajičkom oka,
tinta postaje sve praznija,
pero sve istrošenije,
riječi bivaju sve iskrenije,promislenije.
Tužna je sudbina geta,
život u središtu grada,
na samom rubu svijeta,
tužne se ljudske fasade,
podižu bedeme do nebesa,
koljačke legije, crne brigade
razdiru ih kao komad mesa!
