četvrtak, 27. siječnja 2011.

Male ruke

Ne plači, noćas ugasi svijeću
postelju zagrli meku
male putuju ruke
pravda odlazi kući na tvoju sreću.


Na krvavim poljima još bitke se vode
usni
prije nego li oštrica mača raspara utrobu mrtvog djeteta
nemilosrdni junak ravnodušnog pogleda siječe odreda


Ruke odsječene ruke posvuda
probudi se upali svijeću
otiđi brzo odavde, ona još dugo neće stići
ima li uopće pravde?


Neoplakivaj ruke male,
jednom kad voda proteče nitko je ne vrati više
bježi, sakrij se i od sebe, hvataj dah nade, 
budi sretna jer još dišeš.


Pravda će jednom moriti ko kuga
al ovdje ta pravila za sada ne vrijede
zaboravi ruke male,
zaboravi mene starog svog druga.


Hajde, oštrica mača nema srce
kad ruke je nemilosrdne nose, bježi
samo mi sklopi oči
ne osvrći se za mnom pođi.


Pobjegni već jednom , pravda neće doći
ugasi za sobom svijeću,
ugasi ruke male
mjesec će uskoro obasjati mjesto.


Oštrica mača krvavi korice
ne reci nikome za ruke male
zašuti zauvijek pravda te stiže
užurbanim koracima


tko će te grliti sada
tko će te ljubiti, 
takni posljednji put
male ruke, ruke male!







nedjelja, 23. siječnja 2011.

Priznajem kriv sam
jer mjesec noćas sjaji
, a ujutro neće izaći sunce modro plavo
i za to me kao krivca pribilježite.


I kriv sam jer polje zjapi neobrađeno 
a kriv sam i za to jer su ljudi drevni posijali piramide
godinama prije moga rođenja
sudite mi jer je i Che mrtav bez suđenja


Ja kriv sam i jer sam sanjar
jer živim u mašti da svijet može bolje
mjesto biti, oprostite ljudi kriv sam
nisam znao da ne smijem sniti


I naravno krivicu mi stavite jer potresi ubijaju ljude
lancima i okovima me obavite
dovedite suce da mi sude 
proglasite kraljem me tamnice


I kriv sam sudite i za to 
jer nisam birao sredstva da volim ljude druge
sam vam dokaze dajem 
prečasni uzvišeni sude


U hrpu zločina uvrstite i to
da nekada pomognem neznancu
i kome je potrebno pružim ruku
osudite me na smrtnu kaznu
jer jednom sam nemoćnog starca
uzeo pod ruku i preveo 
na drugu stranu ulice


Priznajem za sve sam kriv

Pismo bez adrese

Svaki dan pišem sve više,i pišem o svemu pišem svakome , nikada ni jedno pismo nisam poslao, postajem sve ogorčeniji, osjećam kako tonem sve dublje i kako me moja ljutnja guta, kao da svakodnevno padam pod pritiscima koje namećem sam sebi!
Osjećaš li ti svaku novu naslagu tereta koji okrutni i nemilosrdni svijet stavlja na tvoja ramena, nazireš li iza ugla svakodnevno novi životni izazov, dopuštaš li da drugi pričaju tvoju priču, osjećaš li da svaki tvoj korak postaje samo zaveslaj unazad , a da ispred sebe ostavljaš koncentrične obrise zaveslaja,
Život nije lagan , ciljevi nisu ostvarivi ali ništa nije nedostižno.
Pritisak okoline nametanje nemogućih ciljeva od strane ugroženih ljudi, koji uočavaju i da tvoj uspon, kojega ni sam nisi svjestan, nije uspjeh, nego samo dizanje ljestvice postavljanje novih pravila i kriterija, svaki dan života pretvara se u borbu s lavovima, u pakao koji raste i stvara se pred tobom,
Odupireš li se ili pak posrćeš pod pritiscima da odustaneš, nisi li prešao previše da bi ispustio medalju bez borbe.
Nemaš još takve željeve niti ožiljke da bi tvoj um stao, niji još ukusio pobjedničku uzavrelu krv u venama.
Um je pokretač tvojih mogućnosti, tijelo je samo sredstvo koje omogućava borbu, um izdržava napore.
Svaki cilj je ostvariv kad je u um ritmički usklađen sa tijelom, svaka nova bitka je samo korak naprijed koji te goni da ne posustaneš.
Nisu li životna iskušenja samo stvari koje postavljaju  temelj u izgradnji osobe, nije li kvaliteta postavljenog temelja osnova postojanja nadogradnje! Pravilno izgrađen temelj je neminovan za na dozidavanje katova,a broj katova je mjerilo uspjeha, nije li?
To bi značilo da prelazak osnovnih iskušenja je karta za slijedeći nivo igre, koja onda postaje samo ubiranje poena, nije li to dovoljan pokretač da se nastaviš igrati!
Život je igra bez nastavaka, bez prikupljanja novih života. Borba je neminovna za opstanak, poštena borba bez nedopuštenih sredstava i poraz čini prihvatljivijim a pravilno postavljanje temelja poraz svodi na najmanji mogući nivo. Život bez borbe je kako kuća bez temelja lijep, kratkoročan, neodrživ, i nesiguran za boravljenje!!!