Mojoj najdražoj

Zaustavi vrijeme,
sad nek sve na tren stane,
i ruku mi stisni čvrsto
kako nikada nisi
ovaj čak kao posljednje dane živi!

Prstima kroz kosu prođi
daj da osjetim nježnost tvojih dlanova
zagrli me čvrsto, čvršće
ljubi me, strasno, polako,

Zagrli me nježno,
kao što mi tvoje usne šapuću
voli me neodoljivo kao što te moje oči miluju
i ne daj da ovaj tren ode
ne dopusti da vrijeme traje
jednom kad ruke se naše spoje
sve oko mene san postaje

Ne daj da nas odvoje jutrom
pa sjećanje samo da ostane
zaustavi svitanje,sunce nek danas duže usnije
nek ode negdje drugdje u skitanje
istok nek danas ga skrije

Dopusti da te gledam, u tvojim se očima topim,
da sačuvam u sjećanju ovaj pogled što za ništa ne  dam
i ovaj čas što za ništa mijenjao ne bi

Još uvijek sanjaš sa mnom najdraža

Sklopi oči i sanjaj sa mnom,
vidiš li bistru vodu dole podno planine?
... sjećaš se kako smo dole nekada ležali davno?

Usni sa mnom, nije li divno
tvoj i moj raj,
osjeti samo taj oštri zrak,
osjeti ovu ljepotu,
usni sa mnom, obožavam ovaj kraj!

Zaboravi gradsku strku, izbjegni bezosjećajnosti ofucanog asfalta
uživaj,
uživaj sa mnom!

A onda opet otvori oči
i svoj život pati
eh da mi je poći tamo gdje voda od kamen mlati,
vjetar sa granjem pleše plesove svima znane
,a ptice, na ovaj bal nepozvane, im skladaju melodije najdivnije

I venem i patim
ne želim ovdje biti ,
htio bih da se vratim, htio bih opet sniti
ja tugujem i žalim u noćima prohladnim dugim
dok sag se slaže bijeli ja bdijem nad gradom jadnim
al jedno me samo veseli
još uvijek sanjaš sa mnom
još uvijek vidiš slike
još uvijek vidiš čar netaknutog kutka,
neoskvrnjene ljepote

Kao pasijans, bore se slažu na licu
kao tragovi kočenja na tvome čelu!
Godine prolaze, dani odnose krv vrelu,
ti ostaješ na istome mjestu,
za tebe kao da vrijeme staje,
tragovi ostaju,
rat za ratom,al ratovi staju,
ožiljci ne blijede,
rane još bolnije postaju,
a vrijeme ne misli na tebe,
i ide, šire, juri
putevi postaju sve uži, ciljevi sve udaljeniji,
pravda sve nedostižnija,a istina sve bolnija
riječi se sve teže jedna na drugu nižu
i strahovi tvoji napuštaju pjesme
i postaju sve realniji,
a ti sve ne pribraniji sve ne shvaćeniji , očajniji, odbačeniji, otuđeniji, osamljeniji izopčeniji


I lutaš po svojoj tuzi
i noćima sa snom se hrvaš
i padaš i toneš i jaučeš, urlaš
i hvataš se za tanko granje lišće niz dlanove klizi
toneš , dublje,sigurnije,
pa prebireš po prošlom vremenu i mučki jecaš
živiš a života se ne sjećaš