Osjećaš li moju mržnju gade,
do tebe će nadam se ove riječi stići,
čuješ li ove zidove hladne,
čuješ li ove tužne boje!

Naslađuješ li se nad mojom samoćom?
Jer ja se moći tvojoj ne divim,
gradi ti dvorce i snove
ali i mene pusti da živim!

Zanosi se svojom vlasti
i ubi u nama ove nade,
udri lopatom, udri gazda
ne daj s njom da rade!

Jer komu kruha treba
tvoja sitost i nas poji
mi možemo živjeti ko zvijeri,znamo,
a šta će prasci tvoji?

Oni trud ne znaju piti
nit jesti rada čase,
zaboravi na nas gazda
samo ti misli na se!

Jer ja ću sutra opet
mirnih ustati misli i sanjati
polja rosna, u daljini razasuto klasje,
i Suncu osmijeh ću dati

,a ti ćeč gazda tmurni
venut u tuzi svojoj , živjet sa svojom boli
, a sluga tvoj će bijedni zauvijek da te voli
onako kako ti njeg znao nisi!