Ja ode

I tisuće riječi malo je,
i sva crnina noći preblaga je da opiše gorčinu provincijske sredine,
"Bit će bolje",
za to prekasno je,
isčezava i posljednji dio mene,iz najdublje dubine,
odumire mi um,a
moje noge nemaju snage za dalje!
Ne želim se boriti,
pucajte,
ubijte me,
nemilosrdnost metka nije veća od praznine srca ubojice,
gubim bitku lagano, zbogom provincijo,
zbogom ruke težačke
za mene nema nada, srce opustošeno!


Pas zapišava uličnu rasvjetu
repom mi maše on ima snage,
njemu je muka nepoznata, noći su mu slobodnjačke naročito drage,
kad ga tmurni gazda pusti s lanca,
on noć ima pred sobom!
A onda ujutro cipele gradskih dama
po zapišanim pločnicima hodaju do neba uzdignutih glava,
a pas, povijena repa
ležeći lancima opasan
kao da se naslađiva pravi se da spava!
Tko je pas?
A tko je dama?
On koristi i kapljicu slobode,
a provincijska dama željna uzdizanja sve dublje tone,
a ja kao pas zavezani povijena repa
ne mogu mijenjati svijet
zbogom,ja ode,ja ode dignut svoj rep
trčkarati opet ja ode